Znate li da bi, prema ciljevima Europske strategije za solarnu energiju, u Hrvatskoj sada trebalo biti barem 80 zajednica obnovljive energije, po jedna u svakom gradu s više od 10.000 stanovnika? A znate li koliko ih imamo? Jednu, i to u procesu registracije.
Imamo i tri registrirane energetske zajednice građana, u pet godina od prenošenja EU direktive koja nam daje to pravo, da svi sami proizvodimo energiju za vlastite potrebe i kao građani, samostalno ili udruženi u energetske zajednice, aktivno sudjelujemo u energetskoj tranziciji. Ovo pokazuje da kod nas model građanske energije u praksi teško zaživljava.
Kako bismo bolje razumjeli zašto je tome tako i što građani zapravo misle o energetskoj tranziciji, u siječnju 2026. proveli smo prvo istraživanje o građanskoj energiji u Hrvatskoj, na uzorku od 800 hrvatskih građana, reprezentativnom prema spolu, dobi i regijama za RH.
Građani očekuju da će energetske zajednice biti dio budućnosti
Više od polovice građana Hrvatske očekuje da će se za 20 godina čak četvrtina električne energije proizvoditi kroz energetske zajednice, dok svaki peti očekuje i više od toga. Građani, dakle, energetske zajednice ne vide kao eksperiment već kao sastavni dio budućeg energetskog sustava.
71% građana želi proizvoditi energiju sa susjedima
Gotovo tri četvrtine građana spremno je sudjelovati u zajedničkoj proizvodnji energije, primjerice kroz zajedničku solarnu elektranu na krovu. Ali pod jasnim uvjetima:
- model mora biti jednostavan
- definiran jasnim ugovorom
- bez potrebe za osnivanjem pravne osobe
- uz ekonomsku isplativost
Građani žele sudjelovati, ali ne žele birokratski labirint.
Ključna motivacija: ušteda i energetska neovisnost
Velika većina građana spremna je investirati i biti dio zajednice koja gradi obnovljive elektrane, da bi zauzvrat dobili dio zarade od prodaje energije ili ostvarili izravne uštede na svom računu za struju. Pritom je njihova primarna motivacija moguća ekonomska dobit i ušteda te energetska neovisnost.
Građanska energija za većinu nije ideološko pitanje, nego racionalna odluka.
- 60% građana spremno je investirati
- 53% motivira ekonomska korist i ušteda
- 27% energetska neovisnost
Građani žele niže račune, veću kontrolu nad energijom i sigurniju budućnost.
Građani očekuju podršku države, ali ne vjeruju da će se išta dogoditi bez nje
Građani jasno vide ulogu javnog sektora u razvoju energetskih zajednica:
- 60% očekuje financijsku podršku
- 48% edukaciju i centre podrške
- 40% tehničku podršku
Istovremeno:
- 65% smatra da se bez “zelenog svjetla” države ništa neće pomaknuti
- 58% očekuje više angažmana gradova i općina
- 42% kao najveću prepreku vidi nevoljkost i nerazumijevanje institucija
Poruka je jasna: problem nije u građanima, nego u sustavu.
Širi kontekst: građani žele klimatsku akciju
Rezultati se uklapaju i u širu sliku prema rezultatima istraživanja o klimatskim promjenama EU barometra iz 2025. godine:
- 85% građana Hrvatske smatra klimatske promjene ozbiljnim problemom
- 94% smatra da vlade trebaju više ulagati u obnovljive izvore
- 90% podržava cilj klimatske neutralnosti do 2050.
Istovremeno:
- 62% smatra da mediji ne pružaju jasne informacije
- 52% teško razlikuje pouzdane informacije na društvenim mrežama
Postoji visoka svijest, ali nedostaje jasna i dostupna podrška, jasne informacije pa i edukacije na svim razinama. Isto je istaknuto i u razgovoru panela koji se osvrnuo na ključne nalaze istraživanja predstavljene 27.4. u Zagrebu.
U panelu su sudjelovali:
Dušica Radojčić, saborska zastupnica i predsjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode
dr. sc. Goran Krajačić, redoviti profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
Marija Hanzec, voditeljica komunikacija i analize tržišta pri udruženju Obnovljivi izvori energije Hrvatske
Enes Ćerimagić, voditelj teme javnih i zajedničkih dobara, pravnik i potpredsjednik Zelene akcije
Raspravu je moderirao Goran Čačić, stručnjak za održivu energetiku i građansku energiju u Zelenoj energetskoj zadruzi te koordinator Foruma energetskih zajednica u Hrvatskoj koji okuplja 22 inicijative građanske energije.
Panelisti su raspravljali o tome koji su rezultati istraživanja najvažniji, u kakve bi se energetske zajednice i sami uključili te što je potrebno – zakonodavno, institucionalno i u obliku strukturirane podrške, kako bi se projekti građanske energije u Hrvatskoj značajno ubrzali. Uz probijanje administrativnih prepreka, složili su se da je potrebno više povjerenja, kako međusobnog, tako i prema institucijama, ali i puno više znanja i vidljivosti teme građanske energije ne samo u javnosti već i na političkoj razini te u medijima.
Sve detalje istraživanja i uvide razgovora s predstavnicima inicijativa građanske energije pronađite u našoj novoj publikaciji „Zajedno za puni pogon – prilozi analizi potencijala za razvoj energetskih zajednica u RH“.
Hrvatska nema problem s interesom, nego s provedbom
Energetske zajednice nisu samo alat za smanjenje emisija. One su:
- alat za energetsku sigurnost
- prilika za lokalni ekonomski razvoj
- način jačanja otpornosti zajednica
- korak prema demokratičnijem energetskom sustavu
U Hrvatskoj trenutno stoje u mjestu. Ne zato što građani ne žele sudjelovati — nego zato što institucionalni okvir još uvijek ne prati njihove potrebe i spremnost. Vrijeme je da ih sustav sustigne i osigura adekvatnu podršku.
Pred nama je novi višegodišnji financijski okvir EU za razdoblje 2028.–2034. koji uvodi novi instrument – Nacionalni i regionalni partnerski plan (NRPP).
Radi se o ključnom mehanizmu kroz koji će se financirati razvoj država članica, čini čak 44% ukupnog proračuna EU, a ukupna vrijednost planova iznosi 865 milijardi eura
Kroz NRPP-ove države članice definirat će reforme i ulaganja u ključnim sektorima uključujući energetiku, koheziju i poljoprivredu. Upravo zato, ovo je važna prilika da se energetske zajednice sustavno uključe u financijske i razvojne planove te omogući i hrvatskim građanima aktivno sudjelovanje u energetskoj tranziciji, jer oni to žele.
***
Istraživanje je provela agencija KARIKA koja nedostaje d.o.o. za naručitelje-partnere projekta “Ubrzanje za energetske zajednice u Hrvatskoj” sufinanciranog od strane Njemačke savezne zaklade za zaštitu okoliša (DBU) i Europskog klimatskog fonda (ECF).
