Kako kontinent ide prema zelenijoj budućnosti, potreba za održivim rješenjima za energetsko siromaštvo postaje hitnija nego ikada. Imajući to na umu, Europska komisija je predvidjela uspostavu Socijalnog fonda za klimatsku politiku, a njegova učinkovita provedba bit će ključna za ublažavanje regresivnih učinaka nekih mjera klimatske i energetske politike na najugroženije skupine društva odnosno one za koje često čujemo da žive u energetskom siromaštvu.
Energetsko siromaštvo u praksi znači da si kućanstva ne mogu priuštiti odgovarajuće energetske usluge poput grijanja i hlađenja ili značajno kasne s plaćanjem računa za struju. Ovo predstavlja sve veći problem diljem Europe gdje milijuni kućanstava imaju poteškoća s grijanjem doma, pristupom električnoj energiji ili sudjelovanjem u energetskoj tranziciji. Osobito su pogođene ranjive skupine kao što su umirovljenici, jednočlana kućanstva (pogotovo ona koje vode žene), samohrani roditelji i svi oni s niskim ili neredovitim prihodima. Energetsko siromaštvo je problem koji produbljuje društvenu nejednakost.
Zemlje-članice EU-a upravo su u procesu pripreme nacionalnih Socijalnih planova za klimatsku politiku s mjerama i ulaganjima koja će se financirati iz Fonda, kako bi se ublažili društveni troškovi provedbe mjera dekarbonizacije odnosno klimatskih mjera. Ovi planovi ključni su da bi tranzicija bila provedena pravedno, a to znači da u njihovoj pripremi moraju sudjelovati i ranjive društvene skupine kojima su mjere namijenjene. Ovo je kratki vodič i checklista za praćenje procesa pripreme ovih planova, a pripremili su ga kolege iz Europske federacije energetskih zajednica REScoop.eu-a u suradnji s organizacijom Bankwatch Network.
Socijalni fond za klimatsku politiku (SCF) – prilika za uravnoteženje društvenih troškova klimatskih mjera:
Na EU razini SCF će raspolagati sa 65 milijardi eura uz dodatnih 25% nacionalnog doprinosa koji svaka država članica treba osigurati, dakle ukupno 86 milijardi eura. Do 30. lipnja 2025. godine, države članice moraju Europskoj komisiji dostaviti Nacionalne socijalne planove za klimatsku politiku (NSCP ili „planovi“), koji objedinjuju sve postojeće i planirane mjere koje će ublažavati problem energetskog siromaštva u okviru SCF-a. Planovi moraju biti u potpunosti operativni do 2026. godine te moraju sadržavati strategiju dekarbonizacije koja je društveno pravedna, prije nego što ETS 2 stupi na snagu 2027. godine. (ETS je sustav trgovanja emisijama koji oporezivanje ugljika proširuje na korisnike sustava grijanja i hlađenja te na promet.)
Primjer mjere klimatske politike čiji učinak treba ublažiti
Uzmimo kao primjer Sustav trgovanja emisijama (ETS) koji „oporezuje ugljik“ tj. naplaćuje višak emisija ugljika u energetskim i proizvodnim procesima i do sada se primjenjivao na velika industrijska postrojenja i „ložišta“. Budući da se EU odredila prema ugljičnoj neutralnosti do 2050. godine, višak emisija ugljika treba dodatno i drastično brže smanjiti te se uvodi ETS 2 sustav od 2027. godine koji oporezivanje ugljika proširuje na korisnike sustava grijanja i hlađenja te na promet, što u praksi znači više cijene za građane. Time ETS 2 predstavlja dodatni pritisak na već ranjiva kućanstva ili na male poduzetnike koji nemaju sredstva potrebna za ulaganja u poboljšanje energetskih performansi objekata i domova, u obnovljive izvore energije, električna vozila ili pak nemaju pristup javnom prijevozu. Socijalni fond za klimatsku politiku zamišljen je kao tzv. „protupožarna“ mjera za financiranje akcija u sklopu dekarbonizacijske politike koja uvodi tržište ugljika u svakodnevni život građana..
Ima li naše društvo koristi od dekarbonizacije?
Da bi ograničili globalno zagrijavanje na 1,5°C više u odnosu na predindrustrijsko razdoblje, trebamo smanjiti našu ovisnost o korištenju fosilnih goriva u proizvodnji energije, što se naziva dekarbonizacija. Strukturna i pravedna dekarbonizacija mogla bi generirati do tisuću milijardi eura dodatnih koristi za gospodarstvo Europske unije. Ove koristi proizlaze prvenstveno kroz smanjenje uvoza fosilnih goriva i niže račune za električnu energiju. Ubrzana transformacija kroz energetske obnove domova, voznog parka i više obnovljivih izvora energije, poboljšala bi toplinsku udobnost u našim domovima, omogućila čistu energiju i pristupačan javni prijevoz, poboljšala kvalitetu zraka te pružila ekonomsko olakšanje za milijune kućanstava i malih i srednjih poduzeća u EU. Istovremeno, smanjuje se strateška ovisnost EU-a o uvozu energenata i povećava konkurentnost.
Energetske zajednice kao dio rješenja
Uz SCF, ključnu ulogu u ublažavanju energetskog siromaštva imaju i energetske zajednice koje uključuju građane u proizvodnju, potrošnju i upravljanje obnovljivim izvorima energije. One ne samo da doprinose energetskoj sigurnosti i održivosti, već i jačaju društvenu koheziju i gospodarsku otpornost.
EU u svojem paketu Čista energija za sve Europljane iz 2019. godine prepoznaje vrijednost energetskih zajednica i definira ih prema trima značajkama:
● razvijaju i upravljaju po zadružnim načelima lokalnom infrastrukturom za proizvodnju i pohranu obnovljive energije;
● prodaju obnovljivu energiju kućanstvima i poduzećima;
● pružaju usluge povezane s energijom, energetskom učinkovitošću i suzbijanjem energetskog siromaštva.
Energetske zajednice temelje se na načelima kolektivnog osnaživanja i demokratskog upravljanja, omogućujući građanima da preuzmu kontrolu nad proizvodnjom i potrošnjom energije. Sudjelovanjem u takvim zajednicama, pojedinci i kućanstva – osobito ona iz ranjivih skupina – mogu ostvariti koristi poput nižih troškova energije, veće energetske učinkovitosti i boljeg pristupa obnovljivim izvorima energije.
Jedna od najvažnijih prednosti energetskih zajednica je njihova sposobnost izravnog djelovanja na ranjiva kućanstva. Kroz zajedničko zadružno vlasništvo i lokalno upravljanje, one mogu davati prednost potrebama najugroženijih. Primjerice, mogu provoditi ciljane inicijative poput subvencioniranih tarifa za energiju, energetske obnove te projekte zajedničkog vlasništva nad obnovljivim izvorima, pritom osiguravajući pravednu raspodjelu koristi među članovima.
Također, energetske zajednice potiču društvenu koheziju okupljanjem ljudi oko zajedničkog cilja. Otvaraju mogućnosti za edukaciju, razvoj vještina i zapošljavanje, čime dodatno jačaju društveno tkivo zajednice. Takav kolektivni pristup ne samo da osnažuje pojedince, već doprinosi ukupnoj otpornosti i održivosti zajednice.
Primjeri dobre prakse energetskih zajednica
● Coopérnico (Portugal) zadruga obnovljive energije: unajmljuje krovove institucija koje djeluju s nekim društvenim ciljem, kako bi postavili solarne panele. Pritom te institucije ostvaruju dodatni prihod od najma, a korisnici niže račune za energiju. Nakon isteka zakupa, institucija dobiva u vlasništvo solarnu elektranu, osiguravajući dugoročnu održivost i izvor energije za ranjive skupine stanovništva.
● Km0 Energy (Girona, Španjolska): kroz inicijativu Comunitats locals d’Energia, pomaže u osnivanju lokalnih energetskih zajednica koje nude pristupačnu energiju ranjivim obiteljima. Km0 Energy nudi tehničku i stručnu pomoć lokalnim energetskim zajednicama.
● Repowering London (UK): neprofitna organizacija koja od 2013. u siromašnim četvrtima Londona postavlja solarne panele (840 kW) iz kojih lokalno stanovništvo udruženo u zadrugu, osigurava energiju po povoljnijim cijenama za svoje potrebe i smanjuje emisije CO₂ . Višak prihoda iz ovih projekata ulaže se u lokalne projekte koji koriste zajednici kao što su edukacije mladih ili savjetovanja o energiji.
