(Prevela Sandra Vlašić; originalni članak Enabling Transformational Change by Tim Taylor, May 15 , 2020)

U ovom članku izložit ću Vam svoja razmišljanja o tome tko su i što su kritični nositelji promjene, ono što svaka zajednica treba kako bi se omogućila uspješna transformacija.

Da, naše zajednice trebaju se u samo nekoliko godina transformirati u inkluzivna, pravedna i zdrava mjesta za život, te pritom obnoviti ekosustave i smanjiti emisije stakleničkih plinova. To mora biti naša misija. Iznimno teško? Naravno. Sadašnja situacija daje nam naznake onoga što će se događati kao posljedica ukoliko u tome ne uspijemo. Vrijeme je da činimo ono što moramo.

Dobro nam je poznato što zajednice trebaju:

  • Regenerativnu poljoprivredu kojom se proizvodi hrana
  • Pravedno i dostupno stanovanje
  • Udobne, zdrave i učinkovite zgrade
  • Pravedno lokalno gospodarstvo koje napreduje i dobra radna mjesta
  • Zdrave, žive, kreativne i pristupačne javne prostore
  • Pravedan pristup zdravstvu, zapošljavanju i edukaciji
  • Usluge prijevoza bez emisija ugljika
  • Infrastrukturu bazirana na prirodi i obnovljene ekosustave
  • Kružno korištenje materijala i sirovina koje koristimo

Imamo i vrijedne koncepte koji jasno obrazlažu i prikazuju veliku sliku na kojoj moramo raditi:

To su Ciljevi održivog razvoja,“Krafna model” Kate Raworth i Eko-distrikt protokol

Imamo i većinu tehnoloških inovativnih rješenja koja bi nam mogla trebati da provedemo transformacijsku promjenu. Imamo i mnoštvo lokalnih strategija o tome što želimo u našim gradovima, regijama i državama. Što nas to onda sprječava da činimo ono što znamo da bi trebali?

Vjerujem da je problem u tome što se previše fokusiramo na ono što treba mijenjati nego na kako se mijenjati. Zajedno s kolegama iz EIT Climate-KIC zajednice, predlažemo naš pogled na ono što je potrebno, što je to što omogućava da bi se dogodila transformacijska promjena.

Ovo je 12 čimbenika, nositelja promjena u četiri ključna područja do kojih smo došli kroz naše kolektivno iskustvo, za koje smatramo da treba pokrenuti u svakoj zajednici kako bi se dogodila transformacijska promjena. Promjena koja doista donosi ravnopravnost, pravednost i napredak za sve. Objasnit ću ukratko svaki od njih.

Suradničke zajednice (eng. Collaborative Communities)

Većina naših sadašnjih društvenih sustava i modela kako organiziramo zajednički rad i načine suradnje morat će se poboljšati. Suradnja unutar i uzduž čitavih zajednica mora biti osnova za dogovaranje zajedničkih ciljeva i pronalaženje najučinkovitijih načina za njihovo dostizanje.

Komunikacija je osnova suradnje. Živimo u vremenu kada se komunicira više nego ikada, a ipak zajednice teško pronalaze načine za dobru i učinkovitu komunikaciju između građana, različitih društvenih skupina, organizacija, poduzetnika i upravljača – vlada. Bolja međusobna komunikacija je od osnovnog značaja za razvoj ostalih oblika suradnje ili kolaboracije.

Kokreacija građana je bitna za procese pripreme strategija, planiranja promjena, akcija, upravljačkih modela ili pokazatelja za vrednovanje napretka. Kokreacija mora ići puno dalje od tipičnih konzultacija i uključivanja građana, to mora biti potpuno uključiv proces u kojem svi dijele vlasništvo nad planovima i dugoročnim ishodima.

Kolektivno upravljanje je struktura neophodna za dugoročno kolektivno vlasništvo nad imovinom zajednice. Većina zajednica već ima neku kombinaciju upravljanja u kojoj su lokalna uprava, agencije, javna poduzeća, udruge i zadruge. Ove forme treba nadograditi modelima koji će dati prioritet ravnopravnosti i uključenosti te redistribuirati moć i vrijednosti.

Poticajno gospodarstvo (eng. Enabling Economies)

Prečesto se o gospodarskoj djelatnosti govori kao da je sama sebi svrha umjesto način koji nam pomaže da surađujemo, napredujemo i dobro živimo. Mnogi aspekti gospodarstva kakvo je danas  pokazuju se kao prepreka napretku umjesto kao poticaj. Dok gradovi sigurno trebaju pronaći načine da iskoriste snagu financijskog kapitala novom brzinom, razmjerom i svrhom; vjerujemo da tri ključna ekonomska područja traže pažnju kako bi bili potpora transformacijskoj promjeni.

Poslovni modele dizajnirani  da omoguće uspješnu provedbu projekta, maksimiziraju koristi za zajednicu i osiguraju ravnopravnost i napredak dugoročno. Ukoliko postojeći poslovni modeli to ne čine, treba ih propitivati, mijenjati i redizajnirati. Ovo je usko povezano s modelima kolektivnog upravljanja.

Usklađivanje kapitala: Usklađivanje potreba za ulaganjima modeliranjem sveobuhvatnog investicijskog paketa potrebnog za transformacijsku akciju i objedinjavanje lokalne imovine s potrebama kapitalnih ulaganja i operativnim potrebama. Zatim usklađivanje ovih potreba s ponudom kroz lokalne financijske mehanizme koji spajaju ulaganja javnog i privatnog kapitala. Tako nastaje strateško ulaganje u ono što je doista potrebno za transformaciju – s potrebnom učinkovitosti standardizacije, razmjera i dugoročnog sistemskog pogleda.

Ekonomske strukture u našim zajednicama moraju se preurediti tako da lokalni ekonomski kontekst bolje omogući skaliranje aktivnosti transformacijskih promjena tijekom vremena. U mnogim slučajevima koristi od promjene, a time i potencijalni prihodi, ne bi došli do onih aktera u zajednici koji bi snosili najviše troškova u današnjoj ekonomiji. To potkopava mogućnosti i za usklađivanje kapitala i za održive poslovne modele. Inovacije u strukturalnom ekonomskom kontekstu mogu uključivati ​​prebacivanje poreza s ‘dobrih’ na ‘loše’, prebacivanje subvencija s ‘loših’ na ‘dobre’, nešto kao univerzalni osnovni dohodak ili lokalne valute.

Pametniji sustavi (eng. Smarter Systems)

‘Pametno’ se danas često koristi u smislu kao da je to cilj, a ne sredstvo – pri čemu se mnogi gradovi posebno trude biti ‘pametni gradovi’. Ali općenito vrijednost „pametnijih“ podataka i povezanih digitalnih tehnologija potiče od toga što nam pomažu da učinimo nešto učinkovitije. Na taj način omogućavaju poboljšanja u sustavima zajednice iz kojih građani konačno dobivaju stvarnu vrijednost. Kao takve, vidimo pametnije sustave kao one koji potiču promjenu.

Zajednički podaci (eng. Data Commons) trebali bi biti ključno načelo upravljanja lokalnim podacima. Ovo zahtijeva pristup vlasništvu i upravljanju kojem su u središtu građani kako bi se osiguralo da sustavi koji omogućuju dostupnost podataka za širu komunalnu uporabu štite privatnost i pravednu raspodjelu vrijednosti. Ovo stvara povjerenje potrebno za korisnu razmjenu podataka.

Interoperabilnost (eng. Interoperability) kao standard za podatkovne sustave osigurava učinkovitu razmjenu i upotrebu podataka u zajednici. To maksimizira mogućnosti za inovacije „pametne aplikacije“ i tako stvara vrijednost.

Pametne aplikacije (eng. Smart Applications) koriste dostupne podatke da bi nam pomogle da optimiziramo strategije, akcije, razmjenu informacija, vođenje u stvarnom vremenu i upravljanje operacijama. To dodaje vrijednost kako donositeljima odluka, tako i građanima u njihovom svakodnevnom životu i planiranju budućnosti.

Gradski zamah (eng. Municipal Momentum)

Završavajući naš krug s čimbenicima koji omogućuju promjene, dolazimo do područja lokalne uprave, upravljanja, gradova i općina. Lokalna uprava može i mora igrati kritičnu ulogu u omogućavanju promjena. Gradovi i općine također mogu igrati vodeću ulogu u usuglašavanju procesa promjena ili ne moraju – jer uglavnom nisu postavljene za to, no to je tema za jednu drugu raspravu. Kao ključni pokretači promjena, gradovi i općine mogu usmjeravati:

Javnu nabavu (eng. Procurement) i procese koji ubrzavaju investicije u transformaciju te koriste snagu javne nabave da bi poticali inovacije, usklađivanje i kao sjeme za potrebnu razinu ulaganja.

Javne politike (eng. Policy) kojima mogu intervenirati u strateško i prostorno planiranje i lokalne propise, koje mogu ubrzavati inovativne akcije, omogućavaju nove poslovne modele, smanjuju rizik za kapitalne partnere, osiguravaju transparentnost i utječu na potrebne promjene ponašanja.

Organizacijska pripremljenost (eng.Organisational Readiness): Većina gradova danas nije spremna za pokretanje transformativnih aktivnosti u svojoj zajednici. Gradovi moraju reprioritizirati i reorganizirati svoje ljudske resurse da bi igrali najjaču ulogu koju mogu, podržavajući šire modele organiziranja i upravljanja među zajednicama koji grade više kolaborativnih zajednica.

Naravno da postoji mnoštvo međusobnih veza između ovih čimbenika koji omogućavaju promjene, a njihovo organiziranje u tortu s 12 šnita sugerira umjetna razgraničenja tamo gdje stvarno postoje međusobne veze i preklapanja. Unatoč tome, nadam se da vam ova struktura pruža koristan okvir za razmišljanje o tome “kako“, zajedno s onim “što“, pri izradi utjecajnih inicijativa za promjene. Popis od 12 čimbenika koji smo predložili je živa stvar i volio bih povratne informacije od Vas o tome da li vidite da su svi bitni i / ili nam nešto nedostaje.

U paralelnom članku ilustrirao sam što bi ovo moglo značiti u praksi s dvije verzije priče o gradu Sončna Vas ili Sunčani Grad.

 

Prijevod: Sandra Vlašić, ZEZ, Terra Hub & EIT Climate-KIC Hub Croatia

 

 

Prethodni članakSljedeći članak